Gospa od Škrpjela

Priča počinje 1452. godine, kada su dvojica ribara iz Perasta na hridi koja je jedva virila iz mora pronašla ikonu Bogorodice. Jedan od njih je potom ozdravio od duge bolesti, i hrid je postala mjesto kojem su se ljudi vraćali.

Ono što je uslijedilo trajalo je više od dvjesta godina. Pomorci koji bi se živi vratili s puta bacali su kamen na greben, a stari i zarobljeni brodovi punjeni su kamenjem i namjerno potapani pored njega. Ostrvo je tako polako izronilo iz zaliva. Crkva na njemu sagrađena je 1632. godine.

U crkvi je šezdeset osam baroknih slika i oko 2.500 srebrnih zavjetnih pločica koje su ostavili pomorci koji su se vratili kući - i jedan vez na kojem je jedna žena radila dvadeset pet godina, dijelom i sopstvenom kosom, čekajući pomorca koji se nikada nije vratio.

Tradicija traje i danas. Svake godine, 22. jula u suton, barke iz Perasta nose kamenje do ostrva i bacaju ga u more - to je fašinada, koja i nakon pet i po vjekova i dalje širi ostrvo.

Do ostrva se može stići samo morem. S mora ga vidite onako kako je i zamišljeno: crkva na kamenom otočiću, a iza nje zaliv.